Voljela bih da posljednju godinu dana mogu izbrisati. Promjeniti. Htjela sam biti sretna. Više od svega. Htjela sam pronaći sebe i podijeliti to s drugima. Imala sam vjeru. I nisam dopustila da mi ju itko oduzme. Unatoč tome, nekoliko sam puta pala na dno, ali sam pronašla snagu i ponovno ustala, krenula dalje. Nedavno se, nakon svih, pojavio netko sasvim novi. Moj crni anđeo. Savršen sklad. Osoba potpuno drugačija od svih ostalih. Tih dana mi je bio sve. Živjela sam za njega i njegove tamne oči. Nadala mu se. Bio je tako nježan, na neki svoj, drugačiji, grubi način. Bio je tako samostalan, ali ipak ovisan. Bio je jednostavno svoj... savršen. Naučio me da mogu, samo kad imam volje, kad hoću. Naučio me da znam samo trebam ustrajati. Naučio me da uvijek postoji netko novi tko te može podići sa dna i pokazati ti pravi put. Poklonio mi je najljepše trenutke. Usadio najljepše uspomene i sjećanja. Davao mi savršene poljupce i najljepše riječi i komplimente. Trajalo je prekratko za sreću. Prekratko za zauvijek. Nestao je iznenada, ali nadala sam se tome. Uz savršeni ''zbogom'' izgubio se sa kišom. Iza njega je ostala samo hladnoća i neki novi, nepoznati, hladni lik. Osoba koju jednostavno više nisam znala. Govorili su mi da je takav bio i prije, cijelo vrijeme samo ja nisam vidjela. Ili nisam htjela vidjeti. Opet sam bila ondje, na onom mjestu. Promotrila sve i ponovno vidjela dvije izgubljenje sjene kako lutaju onuda obasjani mjesečinom, uz šum vode... U oku se javila jedna malena suza. Suza izdajica. Suza uspomena. Sada ga se sjećam s osmjehom. I uvijek ću. Unatoč tome što sam ja uništala sve što smo izgradili. Više nije važno. Ovo nisam pisala sa sjetom i željom da se ti dani vrate, samo sam se prisjećala prošlosti koja nije trebala biti takva kakva je bila. Ali sutra je novi dan i tko zna što donosi. Tko zna koga ćemo sresti. Možda nekog tko će nas podsjetiti na prošlost, a možda nekog tko će nam pomoći da zaboravimo one koji nisu zaslužili živjeti u našem sjećanju. U svakom sam slučaju sigurna da će budućnost biti bolja...

oprosti mi...ako je to ikako moguće...

Tu je da pišem kada sam sretna. Dakle, evo realnosti. (promjena)
Buđenje u 12 sati, okret i prođe jedan dan, tri, sedam. Iskoristiti dan uz stalna zvanja, potrebne komunikacije i neizbježne boravične strahove. Strah od osobe; promjene raspoloženja i neprestanog spuštanja. Da, bliska. Nema lijepog.
Kako se opustiti uz strah, kako željeti, kako ispuniti?
Okruženje me činilo takvom da sam prestala gledati; na pjesme koje znam, oni nisu znali. Na knjigu, oni ne čitaju. Tema, ma nebi oni o tome.
Sjednem i počnem tražiti prijatelja preko riječi. Nađem ih i poželim reći: "Želim te za prijatelja. Hoćeš?" :)

Pažnju mi je odvukla zadnja stranica, čiste bijele, pa sam napisala PA ODLUČI (s veoma lijepim uskličnikom) i vratila se tekstu, pa zamjetila medu i podebljala ga olovkom. Patka i miš ostaju normalni, ipak se medo smije, pa potvrđuje zašto pišem samo sretna.

Izađem iz ružnog i onda napadnu, upravo ono malo, koje volim. Razlog, pa prolaze.
DA!

Pokloniti ću nekome plavi papir. Onda će povezati slike s pričom.

"Za čime tuguješ?" Pitao me gospodin kojeg sam smatrala simpatičnim iako nikad nismo zapravo porazgovarali; i odvratno se nasmije.
"Zašto si se tako zacrnila?"
Pogledam ga, nasmijem se na onaj način na koji to učestalo radim i opet požalim. (Kao što to učestalo radim.)
Osmjeh može biti odbojan.

Pojačam glazbu da ne čujem tupu tišinu.
"Sve je bolje od tišine koja grize."

Što je ispalo; povezana cjelina s upadima, nedefinirane emocije, nekoliko prošaranih stranica, tekst prepisan iz bilježnice i nada da netko na kraju kaže : "E baš to!"

htjela bi se zahvaliti nekim ljudima koi mi puuuno znače....
HVALA...mamici i tatici...jer bez njih nebi bila tu di jesam.....i ne bi bila u kazni.....
HVALA...masi prijatelja...bez kojih bi crkla...i ne bi išla van...ne bi imala s kim tračat...ne bi imala koga podjebavat...i tak to...u biti hvala vam što me trpite
HVALA...ekipi sa sjenjaka...koja me je naučila puno toga o životu....ljudi hvala vam...ne bi uspjela bez vas!!!
HVALA...ekipi sa dgo-a...jer su me prihvatili ovaku kak jesam...a to baš i nie lako...
HVALA...dini kao me trpi kad sam ubedirana, kad sam hepi, kad pizdim i kad ju mučim...hvala ti što me voliš i cjeniš kao frendicu i što mi pomažeš u najtežim situacijama....
HVALA...mikici bez koe ne mogu...hvala ti na svemu...na ljubavi, prijateljstvu i onim satima koje potrošiš na meni, moe probleme i moj šoping....
HVALA...anji koa me ne voli ko nekada...ali jako dobro zna da mi je puno pomogla u svemu, i zna da smo puno toga prošle zajedno...a ti se trenuci ne mogu tek tako izbrisati...
HVALA...nini koa me je uvijek vadila iz beda i kojoj se uvije mogu povjerit....prava si frendica a taku je teško nači!!!
HVALA...mom bivšem razredu...ne znam na čemu ali ajd....ma dobri ste vi...sretno vam u budučem životu!!!
HVALA...ivoni, barbari i tonki...koe su u školi samnom prolazile sve...ali baš sve...od novih i starih ljubavi pa do živciranja zbog sudarice i svađanja s profesorima....wolim vas
HVALA...pinti, jopiju i mateu zato što su najbolji bradrsi na svijetu i uvijek su tu kad mi trea neko rješenje....valjda...
HVALA...mojoj odbojkaškoj ekipi bez koe bi još trenirala kod rimca i nebi znala otpucat polu-penal....hvala vam za sve pobjede i poraze...za sva sranja i ubijanje na terenu....
HVALA...diani i silvi što se s njima uvijek mogu zajebavat......
HVALA...majisi i tenari što mi pomažu kad mi je to najpotrebnie.....i ak im se to da...
HVALA...mirni koja mi je u zadnjih nekoliko tjedana pokazala kakva je zaista i baš sam heeepi zbog toga...weee....wooojim teeeee jako jako jako
HVALA...svim mojim NEprijateljima jer su me oni naučili da nie lako živit...i da uvijek imaš nekog tko ti je spreman zabost nož u leđa....
HVALA...mom (vrlo) debelom dečku...koji pretežito poštuje svaku mou odluku...koji uvijek nađe malo vremena za mene...i najviše zato što je uz mene!!!!! ee da...hvala ti što si živčana osoba....zajebavam se....!!!!
HVALA...Bogu što me je stvorio ovaku specijalnu...
HVALA VAM SVIMA....JER BEZ VAS NE BI BILA OVO ŠTO JESAM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!